Angelina Milićev i Biljana Travorić: Odnos dece i ljubimaca iz ugla roditelja

 

“Kada ih vidim zajedno kako se igraju i dopunjuju, puno mi je srce. Kao dete sam odrastala sa puno različitih životinja u kući i prosto mi je neverovatno kad neko kaže da ne voli životinje. Drago mi je da svoju decu vidim kako uživaju u društvu životinja i da ih se ne plaše”, kaže Angelina Milićev, mama Mihajla Milićeva, učesnika konkursa “Klinci i ljubimci”.
 
Sa Angelinom Milićev i Biljanom Travorić, mamom malog Dragana koji je sa zecom Belim takođe učestvovao na konkursu, razgovarali smo o odnosu dece i kućnih ljubimaca.
 
 Kako je došlo do toga da vaše dete dobije svog prvog ljubimca? 
 
Angelina: Duže vremena smo suprug i ja razmišljali o tome da imamo nekog psa… jednostavno se desilo.

Biljana: U našem domu ima dosta životinja. Dragan je izrazio želju da ima zečeve i mi smo mu tu želju ispunili. Obećao je da će voditi brigu o njima.
 
Možete li da opišete prvi susret vašeg deteta i ljubimca?
 
Angelina: Bilo je iznenađenje, dogovorila sam se sa ženom oko preuzimanja, jednostavno smo seli u kola i otišli po kuče. Deca su bila oduševljena, nisu verovala da je to naše kuče.

Biljana:  Dragan je bio veoma srećan kada mu je tata doneo zeca,prvog dana se nije odvajao od njega. Sliku ljubimca je podelio sa svojim drugarima iz razreda.
 
Da li ste primetili pozitivne promene u ponašanju vašeg deteta od trenutka kada se upoznalo sa svojim ljubimcem do danas?
 
Angelina: Kako da ne, uživaju sa njim, pogotovo zato što je skoro imao operaciju, mislim da im je baš drag i da su se pronašli.

Biljana: Dragan je postao odgovorniji. Zna da ti zečevi zavise od njega. On ih hrani, donosi vodu, razgovara sa njima…
 
Koja je omiljena zajednička aktivnost vašeg deteta i ljubimca?
 
Angelina: Trčanje i bacanje lopte.

Biljana: U međuvremenu smo dobili još jednog člana porodice, malo kuče Azru. Voli da se igra sa njom, baca joj lopticu. Sa zečevima je drugačija situacija, njih mazi.
 
Šta biste poručili roditeljima koji imaju dilemu oko toga da li da nabave svom detetu prvog kućnog ljubimca ili ne?
 
Angelina: Ko ima mogućnosti, trebalo bi, jer obe strane – i ljubimci i deca treba da stvaraju zdrave navike i poštovanje. Ćerka koja se plašila pasa, sada našeg Reksa obožava, a psa našeg komšije koji ima dosta manjeg psa čak i nosi u rukama. Tako da mi je to dovoljan dokaz da nismo pogrešili što smo našim klincima pružili mogućnost da imaju svog ljubimca.

Biljana: Mislim da je kućni ljubimac veoma bitan za odrastanje deteta. Nama je bilo od koristi to što smo okruženi životinjama, pogotovo za vreme vanrednog stanja. Dete se nije osećalo usamljeno, imalo je obavezu svakog dana, razonodu… Stiče odgovornost. Dete je iskreno, kada zavoli neku životinju i pritom ta životinja uzvrati poverenjem i poslušnošću, taj osećaj je neprocenjiv. Stvara se neraskidivo prijateljstvo.