Andrijana Najdanović: odnos dece i ljubimaca – iz ugla roditelja

 

“Naš cilj učešća na konkursu nije bio takmičarskog karaktera već da pokažemo svima kako postoji ona neraskidiva veza puna ljubavi između dece i njihovih ljubimaca”, kaže Andrijana Najdanović, mama dečaka Stojana i devojčice Doris i dodaje.

 

U stanu porodice Najdanović ima mesta za decu i za psa, macu, dva zeca, tri hrčka i jednog kameleona. Deca se uče empatiji, ljubavi, poštovanju i odgovornosti jer oni uglavnom vode računa o ishrani i higijeni životinja. Njihov dom je pun ljubavi a deca su zdravija i jačeg imuniteta zato što toliko vremena provode okružena životinjama. Zato smo sa mamom Andrijanom razgovarali o odnosu dece i ljubimaca, posmatranom iz ugla roditelja.

 

Kako je došlo do odluke da vaše dete dobije svog prvog ljubimca? 

 

Moj muž i ja obožavamo životinje, ta ljubav se prenela i na našu decu. Kada je moja ćerka imala godinu dana, dijagnostikovan joj je atopijski dermatitis i bronhiolitis koji je prerastao u akutnu astmu. Terapije nisu davale željene rezultate. Sin se rodio nakon dve godine. Ista dijagnoza je data njemu sa samo pet meseci.

 

Očajni, pribegli smo krajnjim merama. Kupili smo psa da bi deca razvila imunitet. Štenac stafordskog terijera je ubrzo postao član porodice. U sledeće dve godine, uz pravilnu ishranu i boravak na svežem vazduhu uz psa, deca su izbacila svu terapiju i sada se vode kao potpuno zdrava deca. Ćerka ima 11 a sin 8 godina.

 

Naš staford Zevs je, nažalost, uginuo od bolesti karakteristične za njegovu rasu nakon šest godina u našem domu. To je bio strašan gubitak koji smo dugo oplakivali. Deci smo dozvolili da vide našu tugu i objasnili da je normalno biti tužan, ali da je naš pas imao divan život i da je bio voljen za tri života. Umro je u snu, okružen ljudima koji su ga voleli više od sebe. Proces tugovanja je trajao nekoliko meseci a sada često pričamo o njemu sa radošću jer je oplemenio naš život.

 

Zaboravila sam da dodam da sada imamo štene rase bul terijer pod imenom Odin. Zabluda je da postoje opasne rase, jedino što je opasno su ljudi koji gaje takve pse. Psi, baš kao i ljudi, ne rađaju se opaki i zli. I deci i štencima, ako se podari mnogo ljubavi, razumevanja, strpljenja i pažnje, uz malkice discipline, odrastu u predivna i predobra bića.

 

Možete li da opišete prvi susret vašeg deteta i ljubimca?

 

Neizmerna sreća praćena suzama radosnicama i ogromnim osmehom. A onda beskrajni poljupci i zagrljaji koji traju i dalje svakodnevno.

 

 
Da li ste primetili pozitivne promene u ponašanju vaše dece od trenutka kada su upoznali svog ljubimca do danas?

 

Svakako da je došlo do brojnih pozitivnih promena. Deca su empatičnija, nivo razumevanja za tuđe postupke je veći, a odgovornost je na viskom nivou. Nije im teško da prošetaju psa i da pokupe za njim, da izbace macin posip, da operu kavez zekama. Do sada nikada nisu zaboravili da ih nahrane.

 

Koja je omiljena zajednička aktivnost vašeg deteta i ljubimca?

 

Igra i maženje uz veseli smeh je svakodnevna rutuna.

 

Šta biste poručili roditeljima koji imaju dilemu oko toga da li da nabave svom detetu prvog kućnog ljubimca ili ne?

 

Kućni ljubimac je blagoslov za dete. Takođe, pre nabavljanja ljubimca, sa detetom treba porazgovarati ozbiljno i razumno o tome šta će biti njegove obaveze. Ja uvek kažem mojoj deci da ću im oko svega pomoći, ali da neću raditi ništa umesto njih. Još jedan savet, prilagodite ljubimca detetovom uzrastu ali i senzibilitetu.

 

Fotografije: Stojan Najdanović i mačak Leo, Doris Najdanović i pas Odin